Ivo Komšić: “Kolinda u Tuđmanovom šinjelu i Karadžićevim čizmama…”

Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, svoju kampanju za novi mandat faktički je započela u Bosni i Hercegovini.

Piše: IVO KOMŠIĆ

Odmah nakon skandaloznih i neistinitih ocjena o BiH, koje je dala prilikom svoje posjete Izraelu, došla je u BiH, “veoma nesigurnu zemlju… pod kontrolom militantnog islama“ kojeg je ovaj put povezala s Iranom, što je u Izraelu veoma profitabilno.

Došla je u Komušinu, u općini Teslić, u usorskom kraju. Što bi mogla raditi predsjednica susjedne države, članice EU, u tom malom bosanskom selu? Bila je na misi u crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji, u katoličkoj župi koja je još od srednjeg vijeka poznato svetište. Komušina (Kondžilo) je uz Gospu od Olova bilo najpoznatije srednjovjekovno marijansko svetište, ne samo u BiH nego na cijelom Balkanu.

Desetine hiljada ljudi je dolazilo na zavjet Gospi od Kondžila i molilo se pred čudotvornom slikom Blažene Djevice Marije, okajavalo grijehe i tražilo oprost ili molilo za razne osobne potrebe. Ono što je Lurdska i Fatimska Gospa za evropske katolike, to je za naš balkanski katolički svijet Gospa od Kondžila.

Što su bili zavjeti predsjednice, nemoguće je znati. To se ne ispituje jer nije u duhu vjere. Prije se grijeh ispovijedao svećeniku, danas više to nije praksa, sve se može okajati samopriznanjem, u kolektivnoj ispovijedi. Tko bi se još blamirao pred drugim?

Bez obzira na to, istinski vjernici idu na zavjete uvjereni da će im se oni ispuniti. Radi toga se mole, radi toga neki obilaze crkvu na koljenima, zavjetuju promijeniti svoje ponašanje nakon hodočašća.

Bilo je za očekivati da je predsjednica došla ispovjediti (makar kolektivno, samozatajno) grijehe izraelske. Mnogo je žuči i objeda tamo izlila, a to je težak grijeh. Međutim, ona je došla u Komušinu, Gospi od Kondžila, kao na svoj posjed, ne poštujući državu u koju je došla i njen protokol. Ona se ponašala suvereno kao u svojoj državi, na svojoj teritoriji, na teritoriji na kojoj žive njeni sunarodnjaci.

Ovakav odnos prema BiH hrvatskih zvaničnika utemeljio je još Franjo Tuđman koji je na Bosnu i Hercegovinu gledao kao na teritoriju a ne kao na suverenu državu, kao na prostor koji je dio “povijesnog interesa“ hrvatske države.

Od tada do danas ništa se nije promijenilo. Ne radi se o političkim nesmotrenostima i neukosti predsjednice. Ona dobro zna gdje su granice njene države. Ona zna i državne protokole. Kada se desetljećima ponavljaju iste neistine i aspiracije, kada se uporno širi strah i nesigurnost u narodu, onda je to politička propaganda, onda je to projekat.

Sve je ponovljeno nedavno u Mostaru, na obilježavanju godišnjice formiranja hrvatske udruge “Prsten“. Ovaj put nije došla na zavjet, na misu, nego na slavlje, gdje se jelo, pilo i pjevalo. Nije bilo ni ispovijedi, ni pojedinačne ni kolektivne.

Udruga je ustvari formirana davne 2005. godine ali je njena hercegovačka podružnica formirana tek prije godinu dana. To nije čudo jer su udrugu formirali posavski Hrvati, ljudi protjerani i iseljeni iz Posavine a ne iz Hercegovine.

Predsjednica je ponovno deklamirala svoje stavove o BiH, one iste koji u Hrvatskoj ponavlja HDZ već trideset godina. Ističući svoj “ponos na svoj narod“, predsjednica je obećala – “nikada neću odustati od vas“. “Mi smo jedna duša i jedan narod, i zato neću stati dok se vama Hrvatima u BiH ne osigura ono što vam pripada historijski, politički i prema Ustavu BiH… Varaju se oni koji misle kako će Hrvati pokleknuti i kako će nestati iz BiH, neće.“ Uz to je dodala da su “obrazovanje i zapošljavanje ključni temelj opstanka“.

Zna se da je predsjednica nakon ovoga otišla na misu u srednju Bosnu, u Bugojno i Vitez, ali što je mogla zavjetovati? Nakon svega što je izrekla ne bi joj pomogla ni Gospa Lurdska, ni Gospa Fatimska, možda ni Međugorska koja je benevolentnija i brža u ispunjavanju želja.

Međutim, ako je predsjednica iskrena vjernica, u što ona ne ostavlja sumnju, imala se za što moliti i u Komušini i u srednjoj Bosni. HVO je pod komandom iz Hrvatske iselio Hrvate i iz Bugojna, i iz Novog Travnika, i iz Travnika, izveo ih na Vlašić, predao ih na milost i nemilost ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, odnosno njegovoj vojsci.

Nekima se gubi svaki trag poslije toga, neki su prebačeni u obližnji Kiseljak, a neki u novoformirana naselja u Hercegovini, Šuškovo i Bobanovo selo. (Kako je HVO iseljavao Hrvate iz srednje Bosne, napisano je u presudi Haškog suda Udruženom zločinačkom poduhvatu).

Stoljećima je vršena procesija od crkve u Komušini na brdo Kondžilo sa čudotvornom slikom Gospe Kondžilske. Ljudi su vjerovali u njenu iscjeliteljsku moć, u njenu milosrdnost, u otpust grijeha. Sama čudotvorna slika ima zanimljivu povijest: navodno ju je nakon osmanskog osvajanja Bosne pronašao bačenu ili sklonjenu u trnje neki musliman, sklonio je u svoj hambar za žito i tu dugo čuvao.

”Čudotvorna Gospa” je hambar uvijek održavala punim. Kasnije, kada je prepoznata kao ”kaurska svetica”, a to je navodno prepoznao neki Rom, vraćena je u crkvu kojoj je i pripadala. Gospa od Kondžila vijekovima je bila nada vjernicima i okupljala ih oko sebe. Desetine hiljada vjernika se okupljalo oko čudotvorne Gospine slike još od turskog doba. To je prekinuto 1992. godine kada je stupio na snagu sporazum Tuđmana i Miloševića o podjeli BiH.

Predsjednica je imala dva jaka razloga zavjetovati se Gospi od Kondžila i tražiti oprost za grijehe. Prvi je iseljavanje Hrvata katolika iz cijelog usorskog kraja i cijele Posavine, što su početkom maja 1992. godine, sporazumom u Gracu, precizirali Mate Boban i Radovan Karadžić.

Oni su se dogovorili o tzv. kompaktiranju teritorije po kome je taj hrvatski kraj dodijeljen srpskom entitetu i po kome je narod “humano preseljen“. Iskupljenje toga grijeha je vrijedilo zavjeta i teško će ga HDZ iskupiti za svoga postojanja.

Još gore, oni taj grijeh ne priznaju ni danas. To najbolje pokazuje predsjednica koja se ponaša kao da se u tom kraju nije ništa desilo i koja se iščuđuje kako tamo više nema Hrvata. Kao da je ljude odvela neka nevidljiva ruka.

Drugi razlog je negiranje države BiH i ukorijenjenost be-ha Hrvata u njoj. Ona hoda po svijetu i govori o Bosni i Hercegovini kao o teritoriju Hrvatske. Kada je primorana govoriti o BiH kao državi, onda o njoj govori najgore, prikazuje u najgorem svjetlu, kao neperspektivnu, nedemokratsku državu koja ne poštuje ljudska i nacionalna prava svojih stanovnika i sl.

Govori tako da je omrzne i Hrvatima u BiH i onima koje su iselili iz BiH.

Teza o jednom narodu, s jednom dušom, je teza o jednoj državi. Prava naroda za koja se zalaže su prava na život u jednoj državi. To je desetljećima zakašnjela teza Slobodana Miloševića, uz to gubitnička. A što može predsjednica nego ponavljati druge, ili sebe. U tome je stručnjakinja.

Njen nedavni govor u Mostaru, kontinuitet je te politike, odnosno propagande. Udruga “Prsten“ formirana je davno u Zagrebu. Formirali su je Hrvati Posavine, ljudi koji su iseljeni iz svojih zavičaja i iz svoje države, po istom onom dogovoru o “razmjeni teritorija“. Formirali su je ljudi koji su ostvarili poslovne uspjehe u Hrvatskoj kao izgnanici i izbjeglice. Dogovorno uništenje njihovih zavičaja nije uništilo njihov poslovni duh i prirođenu borbu za opstanak.

Velike su zasluge Tuđmanove politike u tome. Danas tu politiku vjerno slijedi predsjednica. Takva politika je te ljude primorala na uspjeh. Istina, on je skupo plaćen gubitkom zavičaja i domovine. Hrvatska politika se uporno trudi nadomjestiti im to pričom o jednom narodu koji ima dvije države.

Međutim, ljudi mogu biti građani dvije države ali ne mogu imati dvije domovine. Zna to predsjednica dobro. Kada se obraća Hrvatima u Americi onda ih redovno podsjeća na Hrvatsku kao domovinu a ne kao njihovu državu. Zna ona da bi im oduzimanje američke države bilo i uvredljivo i nedopustivo. Ali kada govori o be-ha Hrvatima onda je oduzimanje im države – poštapalica.

Kompenzacija za gubitak države je zalaganje za zaštitu tradicije, kulture, religije, jezika. To su one vrijednosti za koje se zalažu nacionalne manjine a ne narodi koji imaju svoju državu. Zna to dobro predsjednica i ne treba joj ništa odbijati na neupućenost.

Kada se desetljećima ponavlja priča o ugroženosti jednog naroda onda se on ne ukorjenjuje u svojoj državi nego se raskorjenjuje i traži alternativa. Širenje straha od drugih je politička strategija udaljavanja od drugih, traženja najlakšeg puta za iseljavanje.

Sama udruga “Prsten“, njene namjere i djelatnost, upravo dokazuje da je HDZ dovršio posao, da su Hrvati Posavine i Usore nestali. Predsjednica je došla do srednje Bosne, do Bugojna i Viteza. Je li to znak da su na redu za iseljavanje Hrvati srednje Bosne? Predsjednica i HDZ ne shvaćaju važnu činjenicu: srednjobosanski Hrvati ne naseljavaju Hrvatsku nego druge evropske zemlje tako da im djelatnost udruge “Prsten“ ne znači ništa.

Koja je to gospodarska infrastruktura koju je formirala ova udruga i omogućila povratak iseljenih i prognanih? To je samo pranje savjesti i pranje HDZ-a od odgovornosti. To je pranje hrvatske države i njene uloge u svemu.

Danas hadezeovska vlast opstaje na reviziji povijesti, što se veoma dobro uklapa u reviziju koju vrše zemlje EU. Nije Hrvatska usamljena, ona po tko zna koji put u povijesti igra slugansku evropsku ulogu i gubi obraz za druge.

O Gospo Lurdska i Fatimska, dokle ćeš dopuštati laž kao istinu, nemoral kao moral, okrutnost kao milosrđe, beznađe kao nadu? Dokle ćeš trpiti ovu izokrenutu Evropu? I bijednu Hrvatsku u njoj?

Ti si izgleda ostala jedina nada. Ne možemo tražiti ništa od Evropske komisije, od Evropskog parlamenta. Ne možemo tražiti ništa ni od OHR-a, najviše svjetske svetosti u BiH, koji bi trebao štititi BiH, njen suverenitet i teritorijalni integritet, njenu stabilnost i mir.

Ne možemo tražiti ništa ni od Gospe od Kondžila, nju su okupirali i rezervirali za sebe katolički licemjeri tako da iskreni i bogobojazni vjernici do nje ne mogu ni doći.

Bez komentara

Postavi komentar